Objave
Kukla: “Fantasy” balansira na tankoj granici između stvarnosti i fantazije
U svom debitantskom dugometražnom filmu rediteljica Kukla istražuje složenosti roda, želje i samospoznaje kroz priču o trima djevojkama i njihovu odnosu s transrodnom ženom po imenu Fantasy
Što za vas znači prikazivanje filma “Fantasy” na Sarajevo Film Festivalu?
Velika je to čast i na neki način osjećaj povratka kući. Sarajevo je grad koji za mene ima duboko osobno i profesionalno značenje. Sarajevo Film Festival utjelovljuje vrijednosti koje snažno odjekuju u meni, a ujedno pruža iznimnu platformu za povezivanje filmskih autora iz Balkana sa svijetom.
U “Fantasyju” se vraćate likovima iz vašeg hvaljenog kratkog filma "Sisters", ponovno sarađujući s Mijom Skrbinac, Minom Milovanović i Sarah Al Saleh. Što vas je potaknulo da ponovno istražite te likove i kako se vaša saradnja s glumicama razvila ovog puta u usporedbi s radom na "Sisters"?
Zapravo, ideja za "Fantasy" javila se prije više godina, ali kako sam tek bila završila Akademiju nisam imala iskustva s dugometražnim filmom niti sustav podrške za njegovu realizaciju. Zato sam odlučila napraviti "Sisters" kao neku vrstu studije slučaja za "Fantasy". Kasnije je "Sisters" postao vlastiti svemir i otvorio put za "Fantasy", kao svojevrsni manifest. Tijekom svih ovih godina razvijali smo likove zajedno s glumicama i njihove priče. Bilo je važno njegovati osjećaj sestrinstva, ali i vizualno istražiti film, radeći mnogo testova, fotografija, razgledavanja lokacija i vizualnih dokumenata.
Kako je tekao casting za "Fantasy" i što vas je privuklo Alini Juhart?
Namjera je bila, kao i kod svih drugih likova, pronaći osobe koje utjelovljuju lik i žive svoju istinu. Gotovo svi glumci u filmu su početnici, osim Mije Skrbinac koja je profesionalna glumica. Umjesto da tražim nekoga s prethodnim glumačkim iskustvom, željela sam pronaći "Fantasy" koja u stvarnom životu živi svoju vlastitu istinu, jer smatram da je vrlo važno podržati vidljivost na ekranu. Tijekom castinga upoznala sam sjajne žene, a kada sam upoznala Alinu, razgovor se razvio u četverosatni susret. Alina ima i osjetljivost i snagu koju sam tražila. Bila je spremna oživjeti "Fantasy" i u tom procesu biti potpuno ranjiva i iskrena. Obožavam njezinu hrabrost i ljubav prema životu.
Izgled "Fantasy", od odjeće do stana i ukupne estetike, djeluje vrlo posebno, osobito u odnosu na Jasnu, Sinu i Mihriju. Kako ste razvijali njezin vizualni identitet i što ste željeli da on prenese publici?
Za mene je glavna vizualna metafora prijelaz boja od sive do ljubičaste. Dok je svijet djevojaka siv, uronjen u brutalistički beton, ona unosi boju, mekoću i razigranost u njihov život i pokazuje im da postoji drugačiji način.
Film istražuje osobno putovanje kroz rodni identitet, ali istovremeno reflektira i šira društvena očekivanja. Kako ste pronašli ravnotežu između ta dva aspekta priče kako bi se međusobno podržavala?
Osjećam da u svom radu često samo držim ogledalo svijetu koji me okružuje. Istraživala sam evoluciju položaja žene na Balkanu, složenoj regiji punoj kontradikcija. Za likove Mihrije, Jasne i Sine crpila sam inspiraciju iz fenomena virđina i reinkarnirala ih u suvremeni prostor koji je i dalje pun tradicije. Bio je to susret prošlosti i sadašnjosti. Mislim da se sve svodi na pitanje tko smo kada nemamo nikoga tko bi nas definirao. Možemo li sebe promatrati vlastitim očima? Je li ženski pogled moguć kao čista perspektiva, neokaljana muškim pogledom…
Izgradili ste impresivnu karijeru režirajući muzičke spotove, uključujući one za izvođače poput Senidah i Dina Merlina. Kako je vaše iskustvo s vizualno upečatljivim muzičkim spotovima oblikovalo pristup “Fantasyju”, kako u pričanju priče, tako i u stilu?
Snažan vizualni jezik dolazi mi prirodno, gotovo instinktivno – tako procesiram svijet i pričam priče. Kao što sam već spomenula, središnje vizualno pitanje bilo je kako prikazati transformaciju od oštrih brutalističkih blokova bivše Jugoslavije do nježnog svijeta "Fantasy", igrajući se napetosti između sirovosti i nježnosti. Film balansira na tankoj granici između stvarnosti i fantazije, zbog čega smo se oslonili na magični realizam, koristeći vizualne metafore kao simbole postajanja i transformacije. Također smo posudili elemente iz svijeta glazbenih spotova kako bismo dočarali unutarnje svjetove likova, uvijek s posvećenošću stvaranju filmskog jezika koji zaista služi priči.
S obzirom na vaše iskustvo s muzičkim spotovima, je li to utjecalo na način na koji ste razmišljali o muzici u "Fantasyju"?
Muzika je oduvijek igrala veliku ulogu u mom životu, i osobno i profesionalno, pa je njezino uključivanje u film djelovalo potpuno prirodno. Ne promatram muziku kao pasivan element koji samo boji atmosferu, već je vidim kao aktivnog sudionika. Ponekad je percipiram kao dodatnog lika, ponekad kao prekid stanja svijesti, ponekad kao komentar. Zvuk mi je vrlo važan i osjećam veliku zahvalnost što sam na "Fantasyju" sarađivala sa skladateljem Reljom Ćupićem i dizajnerom zvuka Julijem Zornikom. Proces je bio vrlo suradnički i pedantan.
Kako ste sarađivali s direktorom fotografije Lazarom Bogdanovićem kako biste vizualno izrazili unutarnje svjetove likova?
Ovo mu je drugi dugometražni film, pa je donio vrijedno iskustvo. Mi smo tim koji stvarno puno radi zajedno, a on je i moj osobni partner, što znači da je naš svijet isprepleten s kinom. Dijelimo dubok vizualni jezik i međusobno razumijevanje, što nam je omogućilo da stvorimo nešto istinski intimno i uranjajuće.
Vidite li sebe u nastavku priča Jasne, Sine i Mihrije u budućnosti, ili osjećate da je sada vrijeme da ti likovi odmore?
Fantasy je dugo nastajala, a sada je napokon ovdje, živa i spremna upoznati svijet. Nakon tako izazovnog procesa rekla sam sebi da nikad više neću snimiti film… ali već radim na novom, s novom pričom i univerzumom. Dok Mihrija, Jasna, Sina i Fantasy putuju svijetom s filmom "Fantasy", voljela bih ponovno sarađivati s istim glumicama, samo u ulozi potpuno drugih likova.