Objave
Grand kafa sa…PAVILJON: Svaka sličnost i podudarnost s događajima na Balkanu je namjerna
Tokom razgovora Grand kafa sa… ekipa filma „PAVILJON, predvođena reditelje Dinom Mustafićem, istala je zadovoljstvo sarajevskom publikom, ali i ogorčenje dehumanizacijom našega društva.
Tokom razgovora Grand kafa sa… ekipa filma „PAVILJON, predvođena reditelje Dinom Mustafićem, istala je zadovoljstvo sarajevskom publikom, ali i ogorčenje dehumanizacijom našega društva.
Nakon što je večer ranije politička crnohumorna akcijska komedija PAVILJON otvorila 31. Sarajevo Film Festival, ekipa filma došla je na druženje s novinarima i festivalskim gostima u programu Grand kafa sa… Reditelj Dino Mustafić te glumci Rade Šerbedžija, Branka Petrić, Jasna Diklić, Vladimir Jurc Lali i Zijah Sokolović spremno su došli predstaviti film o pripadnicima treće dobi koji odluče nasilno uzeti ono što bi im trebalo pripadati.
„Bilo je vrlo emotivno, ali gledati film s tolikom publikom zapravo je uznemiravajuće. Nestrpljivo očekujete kako će ljudi oko vas reagirati. Zato smo još više dirnuti iskrenom reakcijom publike, jer smo osjetili da nas svim srcem podržavaju“, izjavila je glumica Jasna Diklić, izrazivši zadovoljstvo cijele ekipe predivnim aplauzom kojim su nagrađeni nakon projekcije.
„Bilo je fascinantno da se na tolikom platnu pojave naše glave“, odmah se našalio njezin kolega Zijah Sokolović, pokazavši smisao za humor, koji se provlači kroz cijeli film.
PAVILJON je uzbudljiva i potresna priča o grupi stanara staračkog doma „Paviljon“, koji se nakon godina zlostavljanja i poniženja odlučuju na oružanu pobunu. Scenarij je napisao Viktor Ivančić, prema vlastitoj priči „Paviljon“ iz knjige „Radnici i seljaci“, a koscenarist je Emir Imamović Pirke.
Posebnost filma je da je ispred kamere okupio niz glumačkih legendi iz regije, ali i da se iza crnoga humora i akcijskih scena skriva ozbiljan film koji progovara o dostojanstvu, starosti i društvenoj marginalizaciji.
„Nije lako igrati crnu komediju, jer se mora pronaći idealna mjera. To su likovi za koje morate povjerovati da su mogući, da ćete vjerovati da postoje takvi ljudi koji će zbog uvjerenja čak i pucati na prolaznike, jer u ovoj situaciji više niko nije nevin“, izjavio je Dino Mustafić, dodavši da mu je jako žao što na Festival nije mogao doći Viktor Ivančić, scenarist i autor kratke priče, inače rođeni Sarajlija.
„Kada čitate Viktorove tekstove, ne možete ne imati stav. Vi ste odmah upleteni u priču. Htjeli smo da film ima dramaturških iznenađenja, pa smo ga napravili još radikalnijim nego što je to bilo u kratkoj priči. Željeli smo da provocira“, kazao je Mustafić, dodavši da je svaka sličnost i podudarnost s događajima na Balkanu – namjerna.
Radikalizam penzionera, koji su spremni ići do kraja za svoje ideale, u filmu iznenadila je i publiku, ali po rediteljevim riječima i prisutne političare na projekciji.
„Naš gradonačelnik, koji je inače divan čovjek, odmah mi je rekao: 'Shvatio sam poruku'“, s osmijehom je rekao reditelj.
No, šala je ipak samo zamaskirala prilično britku kritiku koju film donosi današnjem društvu. Od zanemarivanja starijih građana do posvemašnje dehumanizacije ljudskih odnosa, PAVILJON, iako govori o generaciji na odlasku, pokazuje mračnu budućnost za one koji dolaze.
„Ovo je ispravan film jer govori o posrnulom vremenu i pomanjkanju humanizma. Danas se olako mirimo s nekim stvarima. Ne možemo gledati kadrove iz Gaze, pa samo ugasiti televizor. Gledati te uplašene oči male djece“, kazao je Rade Šerbedžija te dodao: „Negdje mora ovaj svijet ponovno krenuti da se spasi. Mi danas živimo bez autoriteta. Gdje su filozofi kojima vjerujemo? Gdje su lideri koji vode društvo? Nema ih. Živimo u jednom strašnom liberalnom trgovinskom kapitalizmu. Mi smo svi robovi ovog sistema i života. Mi ćemo, gospodo moja, biti nesretniji od robota koji će preuzeti ovaj svijet.“
Iskusna ekipa filma nije stala samo na upozorenjima, već je publici dala i savjet kako promijeniti trenutnu situaciju. Recept je jednostavan – treba se pobuniti.
„Mi starci smo u filmu zloupotrebljeni kako bi svi starci, dakle potlačeni, koji gledaju film dobili poriv da počnu nešto mijenjati na bolje“, istakao je na kraju Zijah Sokolović.