Navigation

News

Mariam Bakacho Khatchvani: Nijedna žena ovdje nikada nije uspjela dobiti nasljedstvo

Mariam Bakacho Khatchvani diplomirala je 2008. godine na Univerzitetu za pozorište i film Šota Rustaveli. Njen kratki film DINOLA iz 2013. godine prikazan je na više od tri stotine festivala, uključujući Clermnot-Ferrand festival, te je nominovan za nagradu Evropske filmske akademije.

Mariam Bakacho Khatchvani diplomirala je 2008. godine na Univerzitetu za pozorište i film Šota Rustaveli. Njen kratki film DINOLA iz 2013. godine prikazan je na više od tri stotine festivala, uključujući Clermnot-Ferrand festival, te je nominovan za nagradu Evropske filmske akademije. Njen debitantski dugometražni film DEDE osvojio je Nagradu publike na Međunarodnom filmskom festivalu Karlovy Vary te nagradu UNESCO koju dodjeljuje Filmska akademija azijsko-pacifičke regije. ZEMLJA ZA MUŠKARCE, njen najnoviji kratki dokumentarac premijerno je prikazan u zvaničnom programu ovogodišnjeg Visions du Réel festivala, a na 31. Sarajevo Film Festivalu prikazuje se u Takmičarskom programu - dokumentarni film.

Vaš se film bavi drevnom gruzijskom tradicijom da ženska djeca nemaju pravo na obiteljsko nasljedstvo čak ni kada nemaju drugi način da si osiguraju egzistenciju. Kako su stanovnici Ušgulija  reagirali kada ste izrazili namjeru da o tome napravite film?   
               
Da, iz moje perspektive, ovaj problem ide dublje od same tradicije. Ovakav stav usađuje kompleks djevojčicama od djetinjstva, čineći da se osjećaju manje važne za porodicu nego muškarci. U ovoj regiji, rođenje dječaka se slavi više nego rođenje djevojčice. Porodica bez sina se često naziva "osuđena na propast", a muškarci će ponekad reći da imaju "dvoje djece i dvije djevojčice", kao da se djevojčice ne računaju u djecu. Ovi kompleksi prate žene od djetinjstva i oblikuju cijeli njihov život. Po mom mišljenju, godine provedene u djetinjstvu utiču na cijeli tok života. Kada se žene udaju s takvim kompleksima, često se bore da se etabliraju u porodici svog muža, a u mnogim slučajevima ne mogu ni ostaviti nasilnog muža jer nemaju gdje otići.

Rođena sam i odrasla u Ušguliju. Srećom po mene, žene moje porodice su oduvijek smatrane vrlo jakim. Stoljećima Ušguli nije imao feudalne gospodare jer bi lokalno stanovništvo ubilo svakoga ko je pokušao zavladati njime. U jednom slučaju, kada je gospodar zvani Puta ubijen u Ušguliju, žene iz porodice Khachvani su ubile njegove pratilje. Zato su žene Khachvani oduvijek smatrane snažnim - a možda čak i pomalo ludim. Dakle, u našoj porodici, ravnopravnost spolova je manje narušena - osim kada je u pitanju nasljeđivanje. Kao i sve tamošnje žene, nemam pravo ni na kakvu imovinu u Ušguliju, ali sam i dalje zahvalna svojoj porodici što me nikada nije diskriminirala jer sam žena. Moja sestra blizanka i ja imamo dva brata. Naš otac je uvijek naglašavao da nas djevojke voli jednako kao i dječake i da nas nikada nije drugačije tretirao. To je odigralo vrlo pozitivnu ulogu u mom životu i poštedjelo me dječijih kompleksa koje mnoge žene u oblasti Svaneti doživljavaju. Budući da nikada nisam imala te komplekse, ovdje se s povjerenjem suočavam sa svakim problemom i otvoreno razgovaram s lokalnim stanovništvom. Dakle, iako me ljudi mogu gledati s određenom skepsom kada počnem snimati - budući da je većina mojih filmova o ženskim problemima - i dalje uživam veliko povjerenje zajednice. Otvoreniji su prema meni i spremniji su učestvovati u mojim filmovima. Ako mene pitate, muškarci ovdje zapravo vole snažne žene, tako da bismo trebale biti jače, a ne potlačene – za opću dobrobit.

Dok ste snimali Anin razgovor o njenom pravu na imovinu sa rođakom, vidimo samo nju. Rođak nije želio da snimite razgovor oči u oči ili je bio vaš odabir da ga držite van kadra? 

Što se tiče scene s rođakom protagonistice, taj mladić, osim što je njen rođak, je i moj rođak, jer je Ušguli malo selo i svi smo na neki način u rodu. Pristao je da govori pred kamerom, ali sam odlučila da ga ne pokažem jer mi nije bilo važno da se on vidi. Time sam željela pokazati da svi muškarci tako razmišljaju, baš kao i njen rođak - to nije samo njegovo lično mišljenje. Važno je bilo da se izvan kadra mogao čuti muški glas - glas muškaraca iz oblasti Svaneti.

Ana djeluje snažno i odlučno u svom naumu da zadrži imovinu. Da li se njena borba, prema vašem saznanju, nakon filma pomjerila sa mrtve tačke?

Nijedna žena ovdje nikada nije uspjela dobiti nasljedstvo, bez obzira koliko ga je željela, i zato se film završava na isti način kao i stvarnost.
 
UniCredit nagrada publike 31. Sarajevo Film Festivala filmovima „DJ Ahmet“ i „Staza“
Obala Art Centar i Vijeće Evrope potpisali sporazum o suradnji
Izmjene u večerašnjim lokacijama u Sarajevu i Tuzli
Dmytro Hreshko: Bilo je situacija kada nas je vojska savjetovala da ne nosimo novinarske oznake
Damjan Kozole: Suština OHO-a je ideja da je ova civilizacija beskorisna