Ilya Khrzhanovskiy: Budućnost i sadašnjost postoje istovremeno

Ilya Khrzhanovskiy, istaknuti filmski reditelj, umjetnik i producent, održao je Masterclass na 31. Sarajevo Film Festivalu. Naročito poznat po eksperimentisanju sa novim medijima i savremenim formama umjetnosti, godinama radi na velikom multidisciplinarnom projektu pod nazivom “DAU” koji se nalazi na granici filma, pozorišta i antropologije. U okviru projekta proizvedeno je više od 700 sati materijala iz kojih je nastalo 14 dugometražnih filmova inspirisanih biografijom sovjetskog naučnika i dobitnika Nobelove nagrade Leva Landaua.

Tokom Masterclassa sa publikom je podijelio detalje o ovom vanvremenskom poduhvatu, posebno se osvrnuvši na snimanje filmova “DAU.Natasha” i “DAU.Degeneration” koji su, kao i njegov debitanski film “4”, u fokusu programa Posvećeno (Tribute to) 31. Sarajevo Film Festivala. 

“Na početku je to bio prilično konvencionalan dugometražni film, ali kada smo počeli sa snimanjem i gradnjom seta iznenada sam shvatio da je sve do tog momenta bilo greška. Saopštio sam to ostalima i nakon toga mi je trebalo godinu dana promišljanja na koji način da promijenim koncept. Ispred mene su bile dvije opcije: historijski pristup ili fantazija”, ispričao je reditelj o počecima projekta. 

“Glavna teorija Leva Landau bila je teorija sreće. Moja inicijalna tačka bila su pitanja: koje značenje se krije iza sovjetske osobe? Ako osoba ima sve, šta je njen problem? Šta znači biti sretan? Kako možemo prepoznati sreću? Kako je možemo izdržati?”, nastavio je Khrzhanovskiy. 

Tako se prvobitna premisa igranog filma o naučniku-geniju transformisala u projekat ogromnih razmjera i imerzivni eksperiment za čije potrebe je izgrađena replika sovjetskog instituta - najveći filmski set u Evropi površine 12.000 m2.
 

Na audicijama za “DAU” učestvovalo je više od 300.000 ljudi iz svakodnevnog života, koje je Khrzhanovskiy radije birao nego profesionalne glumce, kako bi što više olabavio granicu između realnosti i imaginacije. Mnogi od njih živjeli su svoje uloge i ostajali na setu 24 sata, ali, kako sam kaže, to se nije zahtjevalo od njih i svako je mogao da odluči za sebe na koji način će da pristupi projektu. 

Kao inspiracija za scenografiju, kostime i kolorit poslužila mu je sovjetska avangardna umjetnost, posebno slike Kandynskog na osnovu kojih je pravio pokretne perspektivne iluzije. Želio je da kreira što uvjerljiviju rekonstrukciju sovjetske ere od 1930-ih do 1960-ih godina i služio se različitim trikovima kako bi to ostvario. Tako je na set donio tone kupusa kako bi stvorio privid nabacanih ljudskih glava ili, primjerice, u sceni sudnice angažovao prave kriminalce umjesto glumaca. Još jedna zanimljivost jeste da je glavna glumica u filmu “DAU.Natasha” zapravo radnica u marketu, gdje je i pronašao, koja je nastavila da se bavi tim poslom i nakon završetka snimanja filma. 

“Glumcima bismo uglavnom zadržali njihova prava imena i profesije, ali bismo ih s njima vratili u vrijeme nekoliko decenija unazad”, kazao je Khrzhanovskiy. Taj korpus amaterskih glumaca sastojao se od umjetnika, naučnika, muzičara, filozofa, ali i prodavača, konobara, čistača, kuhara itd. koji su tokom perioda od skoro tri godine živjeli i radili u improvizovanom institutu. 

Reditelj je, pri kraju, istakao projekat “DAU” i kao svojevrsnu kvantnu teoriju stvarnosti. 

“Budućnost i sadašnjost postoje istovremeno”, riječi su kojim je Khrzhanovskiy zaključio Masterclass.

Tako se ovim nesvakidašnjim projektom, baš kao i njegovim prvim filmom, propituju pitanja o etici i ideologiji, dobru i zlu, umjetnosti i istoriji, pojedincu i državi, stvarnosti i fikciji, i neizostavno – prošlosti i budućnosti.