Dan ljudskih prava: Borba za zaštitu životne sredine je dugoročan proces

U sklopu programa Dan ljudskih prava Sarajevo Film Festivala, prikazan je film IMAMO SAMO SEBE rediteljskog dvojca Aline Juarez i Juana Francisca Donosa. Ovaj dokumentarac, sniman tokom pet godina, prati aktiviste koji se bore za zaštitu prirode i svojih zajednica, gradeći mrežu solidarnosti uprkos visokoj ličnoj cijeni koju plaćaju. Nakon projekcije uslijedila je panel-diskusija na kojoj su, pored reditelja, učestvovali i akteri filma — pčelar Vladan Jakovljević i glumica Bojana Novaković.

 

Razgovor je otvoren pitanjem o trenutnom statusu rudarskih projekata u Srbiji i Čileu. Istaknuto je da je kompanija Rio Tinto i dalje prisutna u Srbiji, dok se u Čileu aktivno uključuje u nove projekte eksploatacije litijuma. Bojana Novaković je naglasila da se uspjeh ne smije mjeriti samo odlazakom kompanije s određenog područja: „Odlaganje projekta jeste ogroman uspjeh, ali sve dok je litijum u zemlji, neko će biti zainteresovan za njega.”

 

Govoreći o situaciji u Srbiji, učesnici su ukazali na širi kontekst ekološke borbe, s posebnim osvrtom na ulogu Evropske unije i političkih institucija. Tokom razgovora je poručeno da status samog projekta ne zavisi isključivo od kompanije, već i od odluka vlasti i njihovih konkretnih poteza.

 

Autori su otkrili i kako je film nastao. Projekat je prvobitno bio zamišljen kao obrazovna inicijativa. Međutim, kroz susrete i povezivanje ljudi koji se bore protiv rudarskih projekata u Čileu i Srbiji, priča se spontano razvila u dokumentarnu formu. „Kada smo upoznali ljude iz Srbije, pomislili smo: ovo bi mogao biti film!”, prisjetila se Aline Juarez, naglašavajući da je cijelo ostvarenje nastalo organski, iz stvarnih odnosa i zajedničke borbe.

 

Poseban dio panela posvećen je međunarodnoj solidarnosti. Govorilo se o mrežama koje povezuju aktiviste iz različitih zemalja, a koje omogućavaju brzu razmjenu informacija, pravnu podršku i hitno reagovanje u slučajevima pritisaka ili prijetnji. „To nije samo WhatsApp grupa, to je način povezivanja”, istaknuto je uz poruku da se lokalni otpor može i mora povezati u širu mrežu koja prevazilazi državne granice.

 

Pitanje mladih iz publike o tome kako se aktivnije uključiti u zaštitu okoliša pokrenulo je temu o frustraciji, strpljenju i važnosti samoorganizovanja. Reditelj Juan je napomenuo da ne postoji jednostavan odgovor, ali je istakao važnost udruživanja ljudi s različitim interesima i vještinama. Ekološka borba ne mora biti odvojena od drugih društvenih pitanja, a svako može dati doprinos kroz profesiju kojom se bavi.

 

Sagovornici su podcrtali da, iako je klimatska kriza urgentna, borbu za zaštitu životne sredine treba posmatrati kao dugoročan proces. „Postoji hitnost, naravno, ali pokušajmo ovo uvijek posmatrati dugoročno i kroz prizmu narednih generacija”, jedna je od ključnih poruka panela.

 

Na kraju je naglašena jedinstvena uloga filma u povezivanju ljudi. Ovaj dokumentarac omogućava publici da se upozna s borbama koje se vode daleko od njihove svakodnevice, ali i da u njima prepozna vlastite probleme. Panel je zaključen porukom o ujedinjujućoj moći kinematografije, uz zaključak da priče iz Srbije i Čilea podižu svijest o tome da lokalne borbe nisu izolovane, već čine dio šireg, globalnog pokreta za zaštitu ljudi, zajednica i prirode.