Objave

Ana Urushadze: Filmski setovi su ništa manje od magičnog iskustva

Devet godina nakon što je osvojila Srce Sarajeva debitantskim filmom STRAŠNA MAJKA, gruzijska rediteljica Ana Urshadze vraća se s odisejom o slavnom glumcu kojega audicija za sporednu ulogu potakne na introspektivno putovanje. Film SPOREDNA ULOGA bit će prikazan u Takmičarskom program – dugometražni igrani film.

Može li nas život čekati? Što su drugi ljudi u našem životu? Ima li života izvan filma? To su samo neka od brojnih pitanja koja rediteljica Ana Urshadze postavlja u filmu „Sporedna uloga“, refleksivnom promišljanju u čijem je središtu glumac Niaz Ninua. Nekada golema filmska zvijezda, on se nakon 15 godina izbivanja odluči vratiti pred kameru samo da bi shvatio da mu na audiciju nude – sporednu ulogu. Isprva je rezigniran, ali novonastala situacija potakne ga na preispitavanje svojega života.

Niaza u filmu tumači Dato Bakhtadze, jedan od rijetkih gruzijskih glumaca koji je napravio uspješnu karijeru izvan domovine, što filmu daje i dodatnu metafilmsku draž.

Zašto Vam je trebalo čak devet godina da snimite novi film nakon uspješnog prvijenca „Strašna majka“, koji je 2017. osvojio Srce Sarajeva?

Osjećam kao da bih na ovo pitanje mogla odgovoriti ili tako da napišem cijelu knjigu ili da budem vrlo kratka i kažem da se život dogodio i da je projekt kasnio. No, nisam provela devet godina aktivno radeći na ovom filmu. Ideja je dugo bila u pozadini mog uma, u stanju mirovanja. Kroz godine je postepeno postajala življom, a sam proces pisanja na kraju se odvijao relativno brzo.

Priča o nekada slavnom glumcu koji se javlja na audiciju za sporednu ulogu uvelike počiva na izvedbi Data Bahtadzea. Kao jedan od rijetkih gruzijskih glumaca koji je izgradio karijeru u inozemstvu, on u tu ulogu unosi posebnu rezonancu. Što je došlo prvo, Vaša želja da radite s Datom ili priča o čovjeku kojem je on trebao u glavnoj ulozi?

Dato nije bio prvi glumac kojeg sam imala na umu. Zapravo, prije njega ozbiljno sam razmatrala tri različita glumca, jednog za drugim. No, iz različitih razloga jednostavno nije uspjelo. Kada je propalo s trećim glumcem, preostao nam je samo mjesec i pol do početka snimanja, ali sam iz nekog razloga imala snažan osjećaj da ćemo pronaći pravog glumca, pa sam odlučila ne mijenjati datume snimanja. Ubrzo nakon te odluke imala sam prvi sastanak s Datom i do kraja tog istog sastanka ponudila sam mu ulogu, a on ju je prihvatio.

Možete li zamisliti ovaj film bez Data?

Mogu zamisliti film bez Data, jer sam to već učinila dok sam razmatrala druge glumce prije njega. No, gledajući unatrag, sada ne bih odabrala nikoga drugoga.

U filmskom ljetu koje je već obilježio Odisej, možda je mudro ne pozivati se na njega, ali Vaša priča očito dijeli srodstvo s grčkim epom. Kako ste pristupili izazovu portretiranja čovjeka čije fizičko putovanje postaje sve dezorijentiranija potraga za pripadnošću, smjerom i putem kući?

Glavni izazov bio je prikazati vrlo suptilne promjene koje svaki susret donosi njemu. Kako putovanje napreduje, on postupno postaje unutarnje življi, tako reći. Ta unutarnja transformacija morala se odraziti izvana, ali bez oslanjanja na očite fizičke izraze. A budući da film nismo snimali hronološkim redoslijedom, kao što je gotovo uvijek slučaj, neprestano smo morali pratiti gdje se protagonist emocionalno nalazi u svakoj sceni. Dato je taj izazov briljantno savladao.

Ovaj film nije jednostavno priča o čovjeku koji je izgubio svoj put; on je također i ljubavno pismo kinu i ljudima koji ga stvaraju. Što Vam je bilo najvažnije uhvatiti u tome?

Drago mi je da je taj sloj prisutan i prepoznatljiv. To jednostavno nije bio moj primarni fokus dok sam radila film. Pretpostavljam da je to proizašlo sasvim prirodno iz same priče.

Koja faza filmskog procesa vas najviše ispunjava: pisanje, snimanje, montaža ili davanje intervjua?

Samo snimanje, ništa mu se ne može približiti. Pretpostavljam da bi gotovo svaki reditelj dao isti odgovor.

Potječete iz filmske obitelji: Vaš otac, Zaza Urushadze, bio je jedan od najpriznatijih gruzijskih redatelja. Kako Vas je odrastanje na filmskim setovima oblikovalo da vidite svijet?

Ne znam kako je to oblikovalo način na koji vidim svijet, ali filmski setovi bili su za mene ništa manje od magičnog iskustva. Od seta njegovog prvog dugometražnog filma, gledajući kako je moj otac potpuno posvećen svom zanatu i tako duboko zaljubljen u njega, poželjela sam činiti isto.

Govoreći o Vašoj obitelji, hoćemo li ikada vidjeti da režirate dugometražni film ili dokumentarac o svom djedu, slavnom nogometnom vrataru Ramazu Urušadzeu?

Moj djed imao je vrlo zanimljiv život. Putovao je svijetom, imao nebrojeno mnogo priča za ispričati i bio je fascinantna, vrlo složena osoba. Živjeli smo zajedno 22 godine. Kada vam je neko toliko blizak i kada ga tako dobro poznajete, vjerujem da postaje iznimno teško portretirati ga. Čak i govoriti o njemu može se činiti neobično otuđujućim.