Navigacija

Objave

Docu Press Corner: Snažni filmovi o porodičnim historijama i istinitim ljudskim sudbinama

Dokumentarna ostvarenja u programu Docu Press Corner donose emotivne priče koje se kreću od nostalgičnih putovanja i simbola pop kulture do suočavanja s bolnom prošlošću.

U programu Docu Press Corner na Festivalskom trgu, Rada Šešić, selektorica Takmičarskog programa – dokumentarni film, razgovarala je s ekipama filmova JUGO IDE U AMERIKU, DEAR ORCHID, ŽIVJEĆEMO ZAJEDNO i DOBRI LJUDI.

Film JUGO IDE U AMERIKU prikazuje se van konkurencije. Reditelji su govorili o procesu nastanka filma. „Oboje dolazimo iz oblasti koje nisu režija. Ja sam pisac, dok je Aleksa direktor fotografije, što je bilo sjajno jer se uopće nismo sudarali“, kazao je reditelj Filip Grujić. Aleksa je objasnio da film govori o uživanju u putovanju: „Automobil je star i često se kvario, što je značilo da smo imali priliku upoznati mnogo ljudi.“ Ekipa je govorila i o statusu Yuga, koji je u SAD-u postao simbol pop kulture. „Za nas u Srbiji on je i dalje prevozno sredstvo, ali je i relikt“, kazao je Grujić. Autori trenutno rade na novom projektu, a svoj festivalski život film nastavlja na Braču.

Filmovi DEAR ORCHID Hane Selene Sokolović i ŽIVJEĆEMO ZAJEDNO Damira Markovine istražuju trajne posljedice ratova devedesetih. DEAR ORCHID prati dnevnik sestre Hane Selene Sokolović, koja je tada imala 11 godina, i govori o raseljavanju njihove porodice tokom opsade Sarajeva. S druge strane, ŽIVJEĆEMO ZAJEDNO okreće kameru prema Markovininoj porodici. Njegov otac bio je poslanik koji je glasao protiv Dejtonskog sporazuma. „Želio sam razumjeti svog oca i svoj odnos prema njegovim odlukama. Teško je znati kada prestati biti sin i preuzeti ulogu reditelja“, kazao je Markovina.

Govoreći o ratnim posljedicama, Sokolović je naglasila da one i dalje nisu iza nas: „Da, prošlo je 30 godina, ali to je nešto o čemu zaista moramo razgovarati.“ Za Markovinu, također, posljedice rata ostaju neodvojive od svakodnevnog života. „Sve što živim je nepovratna posljedica rata. Društvo u kojem živimo još se nije suočilo s tim posljedicama. Mislim da je moja obaveza kao reditelja da govorim o tome.“ Markovina je dodao da posljedice rata nadilaze granice: „Rat je uvijek isti za žrtve, bez obzira na to odakle dolaze. I ne smijemo prestati govoriti o tome koliko su ljudi bili zli i kako moramo prestati biti takvi.“

Predstavljen je i film DOBRI LJUDI makedonskog reditelja Milča Mančevskog. Film istražuje tragediju u noćnom klubu u Kočanima, u kojoj je u požaru stradalo 63 ljudi. Umjesto medijskog ugla, reditelj se fokusirao na priče ljudi koji su rizikovali živote da spase druge. „Želio sam čuti priče iz prve ruke. Napravio sam film koji je pomalo ‘suh’ i bez muzike jer sam želio da ovo bude i dokument“, kazao je Mančevski. Objasnio je da mu primarni interes nije bio vizuelna rekonstrukcija tragedije, već unutrašnja ljepota tih ljudi: „Napravio sam vrlo strog i minimalistički film, a ipak se čini da je njegov emocionalni aspekt ostao nevjerovatno snažan.“

 
Docu Press Corner: Lične priče između stvarnosti i sjećanja
Bojana Novaković: Mislila sam da snimam toplu priču, a dobila tursku sapunicu
Docu Press Corner: Lične priče kao ogledalo društva
Docu Press Corner: Snažni filmovi o porodičnim historijama i istinitim ljudskim sudbinama
Docu Press Corner: PLANINA i DON’T ASK ME IF I KILLED