Press konferencija ekipe filma SVAKI PUT: Film koji briše granice između stvarnosti i fikcije

Film donosi priču o majci Elli, kćerki Melli i tinejdžeru Luxu koje povezuje tragedija. Njihovo putovanje na Tenerife, zamišljeno kao porodični odmor koji se nikada nije dogodio, postaje prostor u kojem se prošlost i sadašnjost tiho prepliću.

 

Već nakon Cannesa, SVAKI PUT se izdvojio kao jedan od najzagonetnijih naslova. Upravo je ta neodređenost i osjećaj da gledalac nema potpunu kontrolu karakteristika autorskog rukopisa Sandre Wollner. Producenticaa Lixi Frank istakla je da su se s rediteljicom lako povezali, prepoznavši njen specifičan način pripovijedanja. Za Wollner je film istraživanje unutrašnjeg svijeta – prostora u kojem se stvarnost i fikcija neprestano dodiruju. „Mislim da je ljudsko iskustvo naš unutrašnji svijet i koliko fikcije postoji u nama. To je ono što me inspiriše i povezuje sva tri moja filma“, kazala je Wollner na konferenciji za medije u Sarajevu.

 

U filmu središnje mjesto zauzima žalovanje – ne samo kako tugujemo, već i kako biramo da se nosimo s gubitkom, krivicom i sjećanjem. Dok likovi pod snažnim suncem Tenerifa pokušavaju da se izbore s osjećajem krivice, granice stvarnosti postaju sve manje jasne. Ključni element filma je rad kamere. Wollner je pojedine scene snimala dugim objektivom, a druge 35-milimetarskom kamerom, stvarajući osjećaj voajerizma. „Kao da kamera traži neki drugi život“, objasnila je rediteljica odluku da posmatra likove iz udaljenog, neprirodno intimnog prostora.

Producent je posebno izdvojio završetak filma, opisujući ga kao svojevrsni „beskrajni zalazak sunca“ koji ne daje jednostavne odgovore, već ostavlja prostor gledaocu da sam popuni praznine. Wollner svojom specifičnom metodom ostavlja dovoljno mjesta za sumnju, interpretaciju i lično iskustvo publike.

 

Proces nastanka filma trajao je približno godinu dana. Rad na filmu bio je veliko iskustvo za mlade glumce Lotte Shirin Keiling (Melli) i Tristana Lópeza (Lux), koji su govorili o emotivno zahtjevnim scenama i želji da nastave da se bave glumom. Keiling je kazala da joj je bilo zanimljivo igrati tužne scene, dok je López u film unio emocije iz vlastitog života. Tokom montaže pojedine scene su izbačene jer su, kako je objasnila Wollner, bolje funkcionisale u pisanom obliku. Taj proces dodatno je oblikovao konačnu strukturu koja se oslanja na atmosferu i fragmente. Za Lópeza je iskustvo Cannesa bilo težak proces, ali mu je dalo novu motivaciju.

 

SVAKI PUT je treći dugometražni film Sandre Wollner, nakon ostvarenja „The Impossible Picture“ (2016.) i „The Trouble with Being Born“ (2020.), koji je na Berlinalu osvojio Specijalnu nagradu žirija. S ovim filmom Wollner nastavlja da istražuje prostor između stvarnog i zamišljenog. Film o žalovanju tako postaje i film o percepciji – o tome kako pokušavamo da rekonstruišemo život nakon gubitka. Nagrada iz Cannesa potvrdila je snagu tog autorskog pristupa, a film je pred sarajevskom publikom ostavio osjećaj da priča nije završena kada se ugase svjetla, već se nastavlja u mašti gledaoca.