Riječ selektora:


Takmičarski program igrani film
Takmičarski program kratki film
Takmičarski program dokumentarni film
U Fokusu
Novi tokovi i Novi tokovi kratki film
Panorama
Panorama dokumentarni film
Posvećeno

Riječ selektora: Posvećeno

Sarajevo Film Festival ponosan je što može biti mjesto najpotpunije ikad urađene retrospektive djela kineskog režisera Jia Zhang-kea, koga se smatra jednim od najvećih živih filmskih umjetnika.

Film Jia Zhang-kea obično počinje onim što ja smatram razigranim: spori horizontalni plan, lagodno kretanje kamere. Njegovi fimovi su, ako ništa drugo, uvijek naglašeni scenama čiste izvedbe plesača, pjevača ili drugih "izvođača", kao što su animirane sekvence ili televizijski programi u pozadini. Postmoderna, da tako kažem.

Ovakva kinematografska gesta istovremeno najavljuje sami film kao uber-performans Jia Zhang-kea, umjetničku viziju u kojoj se estetika njegove imaginacije stapa s krutom realnošću savremene Kine, kako je on oslikava. Vještačka distinkcija između igranog i dokumentarnog stapa se kako se pred nama odvijaju rolne filma.

Ta početna kretnja kamerom ima još jednu funkciju. Jia Zhang-ke nam odmah kaže da on dekonstruira prostor kakav većina nas vidi. On je neka vrsta celuloidnog arhitekte, koji likove i situacije definira načinom na koji smješta elemente zgrada, ili njihovo odsustvo, kako to bude u javnim prostorima. Većina filmova dešava se u njegovom rodnom gradu Fenyangu, u pokrajini Shanxi, ali je podjednako uspješan u prikazivanju svog usvojenog grada Pekinga, naročito u filmu SVIJET (2004.).

Ne morate razumjeti Eisensteina da biste shvatili implikacije disekcije vremena. Dugi kadrovi ga mogu produžiti, kamera iz ruke ubrzati. Revolucionarni ruski reditelji poput Eisensteina i Pudovkina pisali su o filmskom vremenu i prostoru i njime eksperimentirali. Jia Zhang-ke svojim neponovljivim stilom ažurira te koncepte i prilagođava ih geografskom i tehnološkom krajoliku ovog vijeka.

Njegovi najraniji filmovi bave se zgubidanima i neprilagođenima, kojima je pop kultura palijativna mjera. Pojava velikog broja takvih likova u Kini seže još iz osamdesetih, kad je Deng Xiaoping pokrenuo politiku "otvorenih vrata" za ekonomski razvoj i potakao stanovništvo na optimizam. Za većinu nisu išle stvari tako dobro. Jaz između bogatih i siromašnih od tada stalno raste.

U tim prvim radovima pojavljuju se i likovi koji igraju glumce i muzičare amatere. Anarhistička komponenta vidljiva je u njegovom prvom filmu, XIAO SHAN ODLAZI KUĆI (1995.), koji obiluje regionalnim dijalektima – što je u Kini bilo nečuveno, jer je mandarinski standardni jezik – i nenarativnim tekstovima, kao što su željeznički redovi vožnje. Buntovništvo se nastavlja na drugi način u njegovim prvom dugometražnom igranom filmu, DŽEPAROŠ (1997.), u kojem jasno suosjeća sa mladim prestupnikom iz naslova.

Konstanta u njegovom radu je korištenje raznih formalnih strategija, kao što je stalno pokretna kamera, naprimjer u filmu NESPUTANI (2002.), i teatarski inserti u filmovima PLATFORMA (2000.) i SVIJET. Počevši sa igranim MRTVA PRIRODA (2006.), koji je u Veneciji osvojio Zlatnog lava, i njegovim dokumentarnim parnjakom DONG (2006.), Jia Zhang-ke sve više oslikava kosture sakrivene u ormarima Kine, velike probleme o kojima se obično ne govori, do tačke kad takozvana peta generacija kineskih režisera puca pod pritiskom. Rezultat je da su skoro svi njegovi filmovi zabranjeni, ili se mogu prikazivati samo u zabačenim kinima i nepopularnim terminima.

U filmovima MRTVA PRIRODA i DONG, on razotkriva pretjerivanje i negativne efekte ogromnog projekta Tri brane, zbog kojeg  se cijeli gradovi potapaju, a više od milion ljudi raseljava. Njegov dokumentarac BESKORISNO (2007.) otkriva kako tradicionalni rad sa platnom, kojim su se bavile zanatlije u cijeloj zemlji, polako nestaje, a velike korporacije i njihove ogromne fabrike serijski proizvode ogromne količine tkanine i odjeću u kojoj nema ni teksture, ni sad već prevaziđenih metoda.

U filmu 24 CITY, koji je otvorio prošlogodišnji program Panorama, još dublje ulazi u dokumentarni film. On je jedan od onih filmskih autora koji brinu o interesima običnog čovjeka. U tom filmu on artikulura brzu promjenu od života i vrijednosti zajednice ka individualizmu i grubom materijalizmu. "Danas Kinezi moraju biti odgovorni za suočavanje sa prošlošću i onim što se desilo", objašnjava on.

Baš neobično: pedantan dokumentarista koji podjednako dobro radi i u mediju igranog filma.

Ovi filmovi djeluju veoma realistično u poređenju sa uljepšanim prikazima filmova sa kraja devedesetih, čiji su autori takozvana peta generacija, tj. reditelji kao što su Zhang Yimou i Chen Kaige. (Jia Zhang-ke počeo je kao slikar, a kratko je radio kao pisac i break dancer.) Prošle godine nas je ponovo iznenadio, kad je snimio nostalgičnu priču o ponovnom susretu četvorice kolega sa studija, u kratkom filmu RIJEKA SUZA, smještenom u lijepi, kanalima okruženi grad Suzhou. Film je inspiriran snažnim kineskim melodramama s kraja četrdesetih, posebno melanholičnim filmom Fei Muja, pod naslovom PROLJEĆE U MALOM MJESTU, koji je uvršten u program Posvećeno.

Ali, Jia Zhang-ke ni u svojim dokumentarnim, niti u igranim filmovima, ne zanemaruje priče o pojedincu. U igranim filmovima uvijek je prisutna lijepa svestrana glumica Zhao Tao, a njeni malo iskrivljeni likovi nose težinu i društvenog i psihološkog stanja. Čak i u kratkim filmovima,  tako ona skoro potpuno sama "nosi" emotivne priče u DESET GODINA (2007.) i SJEĆANJA (2008.). Njegov muški surogat, koga igra glumac Hongwei Wang, neugledni je gubitnik i kavgadžija.

A dokumentarci: Veliki dio filma BESKORISNO bavi se modnom dizajnericom Ma Ke, čija filozofija majstorstva i organskih materijala prkosi bezimenoj masovnoj proivodnji koja danas dominira; neki dijelovi filma DONG, koji naglašavaju apsolutno pretjerivanje projekta Tri brane, vide se kroz prizmu in situ slika umjetnika Liua Xiaodonga (Jia Zhang-ke upravo je završio snimanje dokumentarca SHANGHAI LEGEND, koji je zvanični film izložbe Shanghai Expo 2010. i za koji je sakupio arhivsku građu širom svijeta, da bi uključio elemente šangajske dijaspore.)

Baš neobično: humanista koji je i strog kritičar društva.

Howard Feinstein, selektor

Povratak na vrh stranice